You are viewing an old version of this page. View the current version.

Compare with Current View Page History

« Previous Version 6 Next »

Sustav jedinstvene autentikacije korisnika (engl. single Sign-On, SSO) je autentikacijski mehanizam koji omogućuje da se korisnik u sustav prijavi samo jednom i nakon toga pristupa svim aplikacijama koje koriste SSO servis bez potrebe za ponovnim unosom korisničke oznake i zaporke.

Uporaba Single sign-On servisa znatno poboljšava doživljaj korisnika prilikom prijavljivanja u veći broj aplikacija, za prijavu u sve aplikacije korisnik rabi isti elektronički identitet.

Za implementaciju SSO funkcionalnosti u sustavu AAI@EduHr mogu se koristiti protokoli kao što su Security Assertion Markup Language (SAML) 2.0, Central Authentication Service (CAS) ili OpenID Connect (OIDC).

Prednosti SSO autentikacije

Za korisnike:

  • manji broj vjerodajnica (korisničkih imena i lozinki) za zapamtiti
  • manji broj autentikacijskih događaja prilikom pristupa uslugama (manji broj unosa vjerodajnica)
  • pristup različitim uslugama pomoću istih vjerodajnica

Za davatelje usluga:

  • delegiranje dijela poslova oko implementacije autentikacije (npr. implementacija ekrana za prijavu, validacija vjerodajnica, autentikacija korisnika, sigurno čuvanje korisničkih podataka i sl.)
  • implementacija autentikacije po standardnim autentikacijskim protokolima
  • korištenje različitih načina autentikacije korisnika (korisničko ime i lozinka, višestupanjska autentikacija...)

Sigurnosni apsekti:

  • nema izlaganja korisničkih vjerodajnica usluzi kojoj korisnik želi pristupiti (autentikacija se događa kod davatelja elektroničkog identiteta)

Elektronički identitet

Identitet definiramo kao skup atributa (podataka) o pojedincu tj. ljudskoj osobi. Identiet može sadržavati podatke kao što su ime i prezime osobe, adresa prebivališta i slično.

Uz općenite atribute koji opisuju osobu, bitno je naglasiti da će svaki identitet sadržavati i neki atribut koji jedinstveno određuje osobu u nekom kontekstu. Takav atribut nazivamo identifikatorom. Neki primjeri identifikatora su OIB, JMBAG, broj osobne iskaznice, broj putovnice ili slično. Identifikatori imaju vrlo značajnu ulogu u sustavima za upravljanje identitetima te u postupcima autentikacije osobe.

Ako su podaci o identiteu dostupni u elektroničkom obliku, onda govorimo o elektroničkom identitetu.

U sustavu AAI@EduHr, elektronički identiteti nastaju na matičnim ustanovama, a spremljeni su u LDAP imenicima.

eduHr shema

U sustavu AAI@EduHr, atributi koji su dostupni o nekoj osobi definirani su eduHr shemom. To znači da su atributi propisani, tj. da imaju određenu semantiku i sintaksu. To olakšava njihovo korištenje jer davatelji usluga znaju koje podatke (i u kojem obliku) mogu očekivati o osobi.

Jedna osoba može imati više elektroničkih identiteta u različitim kontekstima. Na primjer, osoba može imati elektronički identitet u sustavu NIAS (nacionalni identifikacijski i autentikacijski sustav), u sustavu AAI@EduHr (identifikacijski i autentikacijski sustav znanosti i obrazovanja), te u bilo kojem drugom sustavu koji posjeduje podatke o osobi i nudi funkcionalnosti identifikacije i autentikacije.

Elektronički identitet vs. korisnički račun

Pojam "elektronički identitet" se ponekad zna pomiješati s pojmom "korisnički račun" (engl. account). Korisnički račun osobe tipično se odnosi na konstrukciju u nekoj usluzi tj. nekom informacijskom sustavu, servisu ili aplikaciji pomoću koje osoba obavlja radnje u samom sustavu / servisu / aplikaciji. Korisnički račun često sadrži podatke o osobi koji su preuzeti iz samog identiteta osobe, a tipično sadrži i dodatne podatke i identifikator(e) relevantne za sam sustav / servis / aplikaciju. Dakle, generalno govoreći, osoba će koristiti elektronički identitet prilikom autentikacije u uslugu, a usluga će osobu autorizirati te kreirati lokalni korisnički račun za obavljanje radnji u usluzi.

Općenito govoreći, osim za osobe identitet može biti vezan i za druge entitete kao što su uređaji, programski klijenti i slično. Na primjer, identitet za neki uređaj može sadržavati podatke kao što su naziv uređaja, model, verziju firmeware-a, neki identifikator kao što je neki nasumičan ID, IP adresa i slično. U određenim autentikacijskim protokolima predviđeno je i da takvi entiteti mogu obavljati postupke autentikacije na sličan način kao i osobe. U sustavu AAI@EduHr, elektronički identitet je uvijek vezan za osobu (student, učenik, zaposlenici na ustanovama) te postupak autentikacije obavlja sama osoba, tj. vlasnik elektroničkog identiteta (krajnji korisnik).

Autentikacija vs. autorizacija

Općenito govoreći, da bi osoba mogla pristupiti nekoj usluzi obično se mora autenticirati. Prilikom autentikacije, osoba unosi svoje vjerodajnice npr. korisničku oznaku i zaporku (ili dodatni podatak u slučaju višestupanjske autentikacije). Unesene vjerodajnice se provjeravaju u odnosu na prethodno registrirane podatke. Ako podaci odgovaraju, korisnik je autenticiran.

Nakon autentikacije, usluga tipično koristi (ili otvara) lokalni korisnički račun za osobu te obavlja postupak autorizacije kojim se definira što osoba može raditi u usluzi, odnosno koje privilegije osoba ima. Autorizacija se može obaviti na temelju podataka iz samog elektroničkog identiteta osobe ili se definira po korisničkom računu, ulozi u usluzi ili slično.

Sjednice (engl. sessions)

Nakon što se osoba autenticira u nekom sustavu, za nju se tipično otvara tkz. sjednica (engl. session). Pomoću sjednice sustav može pratiti je li korisnik autenticiran, kada se autenticirao, te neke druge podatke kao što je korisnička oznaka i slično. Na taj način, usluga ne mora za svaku radnju tražiti ponovnu autentikaciju i podatke iz identiteta. Uz to, sustav tipično ima postaveljno ograničenje trajanja sjednice, pa u slučaju isteka sjednice može tražiti korisnika ponovnu autentikaciju. Istek sjednice tj. ponovna autentikacija se obavlja kako bi se provjerilo da je "za ekranom" još uvijek ista osoba koja se prethodno prijavila.

Trajanje sjednice se razlikuje od sustava do sustava, a oblično ovisi o osjetljivosti radnji koje je moguće obaviti u sustavu. Na primjer, sustavi on-line bankarstva će tipično imati vrlo kratku sjednicu, na primjer trajanja nekoliko minuta, dok će neki drugi manje osjetljivi sustavi imati sjednicu od nekoliko sati, dana ili dulje.

U sustavu AAI@EduHr trajanje sjednice je 8 sati. To znači da se osoba, nakon što se prvi put prijavi u sustav AAI@EduHr, nemora ponovno prijavljivati sljedećih 8 sati.

Jedinstvena autentikacija (engl. Single Sign-On - SSO)


Federacijski identiteti

Federacijski identiteti

Federacijski protokoli

Uloga web preglednika



  • No labels