Računska se pitanja odnose na matematičke jednadžbe s jednom ili više varijabli. Svakoga puta kada se studentu pojavi jedno od tih pitanja sustav umjesto varijabli (wild cards) postavlja neku vrijednost unutar intervala koji je odredio nastavnik. Tako svaki student dobije drugačije pitanje, odnosno pitanje s jednakim tekstom, ali različitim zadanim vrijednostima.
Sve varijable pišu se u vitičastim zagradama kako bi ih sustav mogao prepoznati i ispravno s njima raditi.
Potrebno je upisati broj decimalnih mjesta za prikaz konačnoga rezultata.
U pitanju nastavnik upisuje formulu prema kojoj će se računati točan odgovor. Student ne vidi formulu, već samo treba upisati konačan rezultat uz dopuštenu toleranciju.
Slika: Postavke računskoga pitanja
Vrste tolerancija
(primjeri za točan odgovor 200 i upisanu toleranciju od 0,5):
- Relativna tolerancija: raspon ispravnih odgovora dobit će se množenjem točnoga odgovora s upisanom tolerancijom te nakon toga zbrajanjem i oduzimanjem dobivenoga broja od početnoga točnoga odgovora (množenjem se dobije broj 100, a kada taj broj oduzmemo od 200 za donju granicu i zbrojimo ga s 200 za gornju granicu, raspon ispravnih odgovora je od 100 do 300).
- Nominalna tolerancija: omogućava vrlo malo odstupanje koje se računa tako da se upisani broj oduzme ili zbroji s točnim odgovorom (raspon je od 199.5 do 200.5).
- Geometrijska tolerancija: kod te tolerancije na različite se načine računaju gornja i donja granica. Gornja granica računa se prema formuli 200+0,5*200 i prema iznosu je jednaka relativnoj toleranciji. Donju granicu dobijemo pomoću formule 200/(1+0,5) tako da ispravan odgovor mora biti između 133.33 i 300.
Slika: Zamjenski znakovi
Nastavnik odabire raspon vrijednosti koje će se pojaviti na mjestu nepoznanice (u primjeru na slici raspon je od 1 do 10). Ovisno o dopuštenome broju decimalnih mjesta to će biti cijeli ili decimalni brojevi. Nakon toga se podešava i ukupan broj različitih brojeva koji će se prikazati dodavanjem broja stavki (item).
