Ključevi služe za spajanje na poslužitelj bez upotrebe lozinke.
Generirajte privatni i javni ključ pomoću putty-gen (Windows) ili Linux-a.
U upravljačkoj ploči odaberi Compute → Key Pairs
Dodajte ključ Import Public Key
Upiši ime ključa, vrstu ključa SSH Key i dodajte javni ključ Public Key kojeg ste prethodno izradili
Odaberite Import Public Key.
Odaberite Compute → Instances
Za pokretanje novog virtualnog poslužitelja odaberite Lunch Instances
Upišite ime, opis i broj poslužitelja
Odaberite sliku i veličinu diska
Odaberite resurse poslužitelja (opis resursa). Kod odabira resursa veličina diska iz prethodnoh koraka se prebriše odabranim pa se vratite u Source i ponovno namjestite veličinu diska.
Odaberite mrežu (opis mreža)
Odaberite ključ za pristup poslužitelju, kojeg ste izradili u prethodnom koraku.
Prilikom pokretanja Windows 10 virtualnog poslužitelja potrebno je dodati metapodatak admin_pass="lozinka". Odaberite Metadata upišite u Custom polje admin_pass i kliknite na + simbol. U desnom polju Existing Metadata upišite vašu lozinku za prvo spajanje na poslužitelj.
Nakon toga odaberite Launch Instance. Provjerite status vašeg novog poslužitelja u izborniku Compute→Instances.
Popis i opis dostupnih mreža:
cro-ngi-public - opis mreže? spajanje izvan Carnet mreže?
cro-ngi-private - opis mreže? spajanja?
isabella - opis mreže? Prijenos podataka s Isabelle itd...
Ovisno o namjeni virtualnog poslužitelja biraju se resursi virtualnog poslužitelja kao što su broj virtualnih jezgri (VCPUS), radna memorija (RAM) i kapacitet diska (Total Disk).
Prilikom izrade flavors-a broj virtualnih jezgri jednak je broj socket-a pa treba biti oprezan kod odabira za Windows 10 poslužitelj jer ima gornju granicu za broj socketa (4?). Za Windows poslužitelj potrebno je izraditi flavor s metapodatkom "hw:cpu_sockets=FLAVOR-SOCKETS".
Na izbor imate naveden Flavors-e:
ID | Name | VCPUS | RAM | Total Disk | Root Disk |
---|---|---|---|---|---|
1 | m1.small | 1 | 2 GB | 30 GB | 30 GB |
2 | m1.cpu | 4 | 8 GB | 30 GB | 30 GB |
3 | m1.medium.2socket | 16 | 32 GB | 100 GB | 100 GB |
4 | m1.medium | 24 | 48 GB | 300 GB | 300 GB |
5 | m1.large | 24 | 192 GB | 300 GB | 300 GB |
Nakon što ste pokrenuli virtualni poslužitelj s diskovnim prostorom (opcijom da ne izbriše disk nakon brisanja poslužitelja) i instalirali vaše aplikacije možete spremiti taj poslužitelj kao novu sliku koja će biti indentična vašem trenutnom pokrenutom poslužitelju.
Spremljena slika virtualnog poslužitelja može se pokrenuti s istim ili većim diskovnim prostorom ali ne i manjim. |
Postupak spremanja slike:
Uklonite virtualni poslužitelj Compute->Instances→Delete Instance
Sve to možete napraviti i preko Openstack clienta preko komandne linije.
Pokrenite novi virtualni poslužitelj s opcijom "--boot-from-volume", ime poslužitelja u primjeru je "centos-newImage", 15 je veličina diska u GB.
openstack server create --image centos-7 --flavor m1.small --key-name mykey --network cro-ngi-private --boot-from-volume 15 centos-newImage |
Izlistajte i kopirajte ID diska virtualnog poslužitelja (potrebno za korak 6 - IDVolume)
openstack volume list |
Izbrišite poslužitelj
openstack server delete centos-newImage |
Uvezite novu sliku s diska
openstack image create --disk-format qcow2 --volume IDVolume newImageName |
Izbrišite meta podatak "signature_verified" sa slike
openstack image unset --property signature_verified newImageName |
Provjerite popis slika
openstack image list |