Živimo u postdigitalno doba u kojem su digitalne tehnologije integrirane u sve aspekte društva, pa tako i u obrazovanje, a generativna umjetna inteligencija (engl. Generative Artificial Intelligence, GenAI) sve više zauzima svoje mjesto te dovodi to značajnih promjena u sustavu obrazovanja. Danas se o svemu i svakoj temi mogu informacije i znanje prikupiti uz pomoć generativne umjetne inteligencije. No, pri tome se često zaboravlja da dobiveni odgovori zahtijevaju validaciju, jer bez toga dolazimo u situaciju da neprovjerene i krive informacije stvaraju nove krive informacije što dovodi to ozbiljnih poremećaja u obrazovanju. Imamo niz primjera korištenja umjetne inteligencije - najsuvremenije tehnologije uključuju modele umjetne tehnologije, kao što je GPT (engl. Generative Pre-trained Transformer) za rješavanje problema i zaključivanje, agente umjetne inteligencije sposobne za autonomno obavljanje više zadataka, glasovne chatbotove koji mogu olakšati usmene rasprave, modele umjetne inteligencije na mobilnim uređajima, širenje alata umjetne inteligencije i usluga otvorenog koda, poboljšanja u generiranju slika i videa s pomoću umjetne inteligencije, alate za pretraživanje omogućene umjetnom inteligencijom, web stranice koje se mogu automatski prevesti, kao i aplikacije koje dorađuju naše tekstove i jezično i pravopisno. Umjesto da umjetnu inteligenciju promatramo kao alat, poput džepnog kalkulatora ili pametne ploče koji se može uzeti ili odbaciti ovisno o kontekstu učionice, trebali bismo ga tretirati kao sastavni dio postdigitalnog doba. Umjetna inteligencija se brzo uvlači u sve digitalne alate i usluge svakodnevnog života.